CARWASH

Jeeeeeeee

Ljudi evo me sjetila sam se lozinke. pa, o ćem da pišem, hhhhhmmmmmmm.Pa valjda ću se sjetit o ćem da pišem ali je zasad dobro da znam lozinku, he, he.

Pa, ljudi kaj se radi neznam kaj da napišem u novom postu, ups pa napisala sam ga.Ha, ha, he, he...

O pužu

VRSTE PUŽEVA

Puževi spadaju u veliku grupu životinja pod opštim imenom me­kušci (Mollusca). Mekušaca ima preko sto hiljada od čega oko 4.000 spada u klasu puževa (Gastropode) a u potklasu plućaša (Pulmona-ta). Puževi koji nas interesuju su iz familije helicidi (Helicidae) jer imaju spoljnu ljušturu u obliku spirale (Helix).
Od svih tih raznovrsnih puževa oko tri do četiri stotine živi na području Evrope. Koliko vrsta ima u našoj zemlji, za našu edukaciju kao budućih uzgajivača nije ni bitno. Bitno je znati koje su od prisutnih vrsta jestive, a još bitnije, koje su od njih interesantne za tržište.
U ishrani se koristi tridesetak vrsta puževa a tržište je masovno osvojilo samo nekoliko. Za naše uslove su od važnosti vinogradski, sivi puž i šareni puž. Šarenog puža ponegde nazivaju mrki, ponegde sivi. Francuzi ga nazivaju "mali sivi".
Odmah treba reći da je za uzgoj na farmama najinteresantniji jedino vinogradarski puž (latinski naziv ovog puža je HELIX POMATIA), a zovu ga još i vrtni ili beli puž.



Različite vrste Puževa ->
VINOGRADARSKI PUŽ
Rasprostranjen je u celoj našoj zemlji. Čest je stanovnik vinogorja, može se naći u svakom voćnjaku, bašti, pored potoka i reka. Ljubitelj je krečnjačkog i relativno suvog zemljišta.


ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA PUŽA

Život i navike ovog mekušca koji na prvi pogled može izgledati beznačajnim, zainteresovao je mnoge naučnike koji su analizirali život i anatomiju puža, te iz tog razloga imamo mogućnost da se detaljno upoznamo sa njihovim otkrićima.
Puž u toku godine prolazi kroz izvesne kritične periode. Posle prolećnog izlaska iz kućice i skrovišta u kome je proveo zimu, počinje potragu za hranom, da bi mogao obnoviti istrošenu snagu izgubljenu u zimskom mirovanju. Nakon toga nastupa period parenja koji je karakterističan po nemirnom i nervoznom traženju partnera. Nakon oplodnje sledećih 15 dana puž traži mesto za odlaganje jaja posle čega se životinjica iscrpi i izgubi skoro trećinu svoje težine.
U letnjem periodu puž obnavlja snagu putem unošenja velike količine hrane.



S jeseni po završetku letnjeg perioda sledi potraga za zaklonom i formiranje čvrstog zaklopca - operkuluma, kako bi u dobrom zaklonu prezimio i ponovo dočekao proleće.



KARAKTERISTIKE PUŽA


1. KUĆICA
Kućica predstavlja jedno od najlepših dela prirodne goemetrije. Izgrađena je od krečne materije i jedne naročite organske supstance - conhiolin - koja predstavlja osnovnu materiju za formiranje kućice. Sam oblik kućice se razlikuje u mnogim slučajevima po kojima se lako može odrediti vrsta puža.

2. TIJELO
U vezi sa spiralnim uvijanjem kućice i trupa unutrašnji organi puža pretrpeli su znatne promene i poremećaje, koje ne nalazimo kod drugih životinja.
Glava je smeštena na prednjem delu tela i sasvim se dobro uočava, a sačinjavaju je usta i četiri pipka, od kojih je gornji par duži.
Stopalo koje izviruje iz kućice omogućuje kretanje i pričvršćivanje puža po podlozi. Donja površina stopala sadrži mnogobrojne žlezde koje pri kretanju luče sluz te životinjica za sobom ostavlja vidljiv srebrnkasti trag. Zahvaljujući toj sluzavoj materiji puž može da klizi i po oštrici brijača, a da se ne povredi. Pokreti puža su lagani ali snažni. Donji deo stopala je sastavljen od snažnih mišića.

3.OSTALI ORGANI
Organi varenja, disajni organi, nervni sistem, cirku lacija i polni organi čine kompletnu anatomiju puža.


4. PARENJE PUŽEVA
Puž je mekušac - hermafrodit, a to znači da je nepotpuna životinja, odnosno svaka jedinka ima muški i ženski polni organ ali nije sposobna za samooplođivanje. Puž se pari u periodu od marta do juna, a retko s jeseni.
Nakon završene oplodnje (oko dvadesetak dana), puž traži mesto za odlaganje jaja. Prirodno traži mesto koje je zaštićeno od nagomilavanja drugih puževa jer se dešava da puž izbaci jaja drugog puža. Pronašavši zgodno i prikadno mesto počinje iskopavati zemlju pomoću snažnog stopala. Rupa se malo po malo udubljuje, puž se polako spušta u zemlju, pritiskajući glavom pravi rupu u obliku gnezda gde polaže jaja u intervalima od nekoliko minuta. Jaja padaju lagano jer se drže jednom tankom sluzavom niti. U toku 1-2 dana sva jaja su odložena.
Vinogradarski puž polaže od 40-60 jajašaca, a po nekim autorima i do 100 jajašaca. Jaja su bele boje, okrugla, mekana i želatinozna. Veličina jajeta je prečnika 3-4 mm.


5. OTVARANJE JAJA
Period inkubacije kod puža o kome je reč traje oko 30 dana. Pužići izlaze iz jajeta razbijanjem ljuske.Odmah mu je potreban kalcijum i dobrim delom pojede Ijuščicu jajeta. Čim se pužić odvojio već je u stanju da se kreće i hrani. Ima malu kućicu sedefaste boje, uobličenu samo jed nom spiralom. Razvija se veoma brzo i u prvom mesecu se uveća i do četiri puta. Sposobnost za reprodukciju postiže u drugoj godini, a njegov život traje od 7-10 godina.

6. ZAKLOPAC - OPERKULUM
Zaklopac se formira u jesen kada temperature padnu ispod 10 stepeni i kada se puž sprema za zimski san. Vođen instinktom traži sklonište koje će ga zaštititi od klimatskih promena, snega, mraza, velike vlažnosti ili iznenadnog povećanja temperature.
Našavši prigodno sklonište (ukopavanjem u zemlju od 5-10 cm), puž se namešta sa otvorom kućice prema gore da bi olakšao razmenu gasova.Priprema se zatim da izvrši čišćenje creva od poslednjih ostataka hrane.


Da bi to obavio povlači se u kućicu, prevlači membranu, nalik na sapunicu i započinje pražnjenje nečistoće koja se sakuplja u centru ove tanke opnice. Kada se ova faza završi puž je pripreml jen da uđe u zimski san i započinje izgradnju konstrukcije pravog zaklopca - operkuluma koji u dodiru sa vazduhom otvrdne i postaje beličast jer u sebi ima kalcijuma.
Priprema puža za zimski san traje, 4-5 dana, a operkulum se formira za jedan minut. Zaklopac-operkulum pokazuje stanje i zdravlje puža, ako je zaklopac uz ivicu kućice i nabubren, puž je zdrav i može da podnese zimu, dok u obrnutom slučaju, ako je uvučen 5—10 mm ne možemo očekivati da uspešno prebrodi zimu.

plizzz, dajte više komentara.

Biljke mesožderke

Biljke mesožderke ili karnivorne biljke ( Carnivorous plants) su biljke opremljene organima za hvatanje i probavu malenih životinja, mesožderne biljke; ukoliko je ulov kukac, što je najčešće, nazivaju se i insektivorne biljke, tj. kukcožderke. Ove biljke ne mogu proizvesti tvari neophodne za život procesom fotosinteze. Kako uobičajeno rastu na područjima posebno siromašnima nitratima, taj problem rješavaju iskorištavajući nitrate iz životinjskih bjelančevina. U tu svrhu uslijedila je modifikacija listova kojima na aktivan ili pasivan način love svoj plijen. Neke od ovih biljaka žive kao epifite – rastu i žive na drugim biljkama ili životinjama ali ne kao paraziti već sami proizvode svoju hranu, te su primorane nedostatak minerala i dušika nadoknaditi hvatanjem i rastvaranjem insekta i drugih sitnih životinja, koje koriste kao izvor tvari i energije. Da bi pojedine biljne vrste bile svrstane u skupinu karnivornih biljaka moraju zadovoljiti slijedeće kriterije:

1. Moraju biti sposobne privući plijen (npr. mirisom, bojom, nektarom)
2. Moraju razviti posebne prilagodbe za hvatanje životinja ( npr. zamka u obliku vrča s glatkim i skliskim stjenkama, zamka u obliku školjke koja se može zatvoriti, zamka u obliku ljepljive trake)
3. Moraju posjedovati posebne prilagodbe kako bi razgradili uhvaćene životinje (npr. probavne enzime, simbiotske gljive, bakterije)
Ono po čemu su jedinstvene su njihovi mehanizmi koji im omogućuju da privuku insekta, uhvate ga, ubiju, razlože i apsorbiraju kao proteinsku hranu. Atraktivna boja cvijeta privuče insekta koji se nađe uhvaćen u klopci. Njihova životna staništa su tresetišta, močvare i karbonatne stijene. Obilne kiše i malo hranjivih sastojaka su razlog zašto su ove biljke adaptirane na ishranu insektima. Proteini dobiveni ovim putem osiguravaju životni ciklus mesožderki. Najčešća su dva tipa klopka:

1.Aktivna klopka, koja se pomjera da bi uhvatila plijen , one su kudikamo zanimljivije; naime njihovi listovi su tako preobraženi da aktivnim pokretanjem uhvate i onesposobe plijen koji zatim razgrade uz pomoć probavnih sokova.
2.Pasivna klopka se ne pomjera već mami insekta u biljku gdje zatim biva uhvaćen, obično imaju dio lista preobražen u strukturu nalik na vrč ili lijevak u kojem se nalaze probavni sokovi. Životinja jednostavno upadne u takvu strukturu, utopi se i biva probavljena.

Biljke mesožderke imaju životni ciklus kao i ostale biljke cvjetnice. Mogu se razmnožavati seksualnim ili aseksualnim(bespolnim) putem. Neke vrste se razmnožavaju vegetativnim putem - formirajući pupoljke koji rastu i postaju identični roditelju Osnovni procesi životnog ciklusa su:

1) Klijanje sjemena
2) Sazrijevanje biljke, najčešće tijekom jedne godine, ali za neke je to višegodišnji proces
3) Cvjetanje biljke
4) Oprašivanje biljke vrše najčešće insekti, rjeđe vjetar. Nastaje sjeme, pada na zemlju i proces se ponavlja.
Karnivorne biljke su vrlo specijalizirane i nemaju puno predstavnika u biljnom svijetu. Svega nekoliko porodica ima karnivorne predstavnike, a to su od poznatijih porodice Sarraceniaceae, Nepenthaceae, Droseraceae i Lentibulariaceae. U flori Hrvatske možemo naći 8 karnivornih biljaka svrstanih u četiri roda:

1.Rod: Aldrovanda L. - vodene stupice, Aldrovanda vesiculosa L. - mjehurasta vodena stupica (vodena biljka živi u močvarama)
2.Rod Drosera L. - rosike (na tresetištima), Drosera anglica Huds, Drosera intermedia Hayne, Drosera rotundifolia L.
3.Rod Pinguicula L. - tustice (močvarna mjesta i tresetišta) ,Pinguicula vulgaris L. - tustica kukcolovka)
4.Rod Utricularia L. - mješinke (vodene biljke stajaćih voda) ,Utricularia minor L. , Utricularia vulgaris L. ,Utricularia neglecta L.

Venerina muholovka
Venerina muholovka ( lat. Dionaea muscipula, eng. Venus flytrap) je najpoznatija biljka mesožderka na svijetu. Otkrivena je na prijelazu 18./19. st. u Sjevernoj i Južnoj Karolini, u SAD-u. Biljka ima rozetu prizemnih listova koji izrastaju iz kratkog podanka (rizome) koji nije razgranat. Plojka lista neobičnom granom je prilagođena hvatanju kukca. Plojka je sastavljena od dvije polovice (zaklopca) koje na rubovima nose čvrste čekinje(zupce), koje su povezane glavnim rebrom i mogu se brzo zaklopiti i tako uloviti kukca koji se kreće po unutarnjoj strani klopke. Listovi venerine muholovke narastu od 6-15 cm. Cvjetovi su bijeli, ima ih 3-10 na jednoj cvjetnoj stapci koja je visoka 15-45 cm. Biljke cvatu tek kad navrše 6-7 godina života. Zimi su listovi, pa tako i cijela biljka, mali ili listova uopće nema i biljka prezimi mirujući, a na proljeće iz podanka ponovo rastu novi listovi. Biljka privlači kukce slatkim sokom (nektarom) koji se izlučuje na rubovima klopke i crvenkastom bojom lista-klopke. Kad kukac sleti na klopku, ona se neće odmah zatvoriti. Potrebno je da kukac hodajući dodirne i time podraži dvije od tri osjetne dlačice, koje se nalaze u sredini svakog zaklopca, blizu glavnog rebra. Tek tada se klopka brzo zatvori i ulovi kukca. Ako kukac uspije pobjeći, klopka će se otvoriti polagano, nakon otprilike dva sata. Ako je kukac ulovljen, biljka će iz posebnih žlijezda izlučivati posebne enzime koji razgrađuju bjelančevine uhvaćene životinje. Proces probavljanja traje od 4 do 10 dana. Jedan listić odnosno klopka dok ne uvene može probaviti 3 do 4 insekta. Posebna skupina žlijezda upija tako probavljene tvari koje biljka koristi kao dodatnu hranu, osobito kao važan izvor dušika i fosfora. Važno je znati da biljka ne ovisi o ovakvoj prehrani, ona je autotrofna zelena biljka, kao i druge obične biljke, ima klorofil i asimilira. Može živjeti mjesecima i bez dodatne hrane životinjskog podrijetla. Nakon probave klopka se otvori, neprobavljene ostatke kukca ispere kiša ili otpuše vjetar i klopka je ponovo spremna na lov. Svaki list može nekoliko puta probaviti ulovljenu životinju i nakon toga se osuši. Iz podanka stalno rastu novi listovi. S druge strane npr. Drossera sp.pl. posjeduje modificirano lišće s mnoštvom dlačica koje luče ljepljivu tekućinu što privlači kukce, a ujedno ih i pasivno zarobljava. Postoje i druge vrste tih biljaka koje su razvile oblik ljevkastih stabljika u kojima se luči tekućina bogatu probavnim sokovima. Kad jednom kukci u njih upadnu, zarobljeni su i bivaju polako probavljeni.

Kućni uzgoj
Venerina muholovka najbolje raste u hladnom stakleniku, pod staklenim zvonom ili na prozoru, ljeti joj odgovara temperatura 23-30 Celzijevih stupnjeva, a zimi 2-12 Celzijevih stupnjeva. Biljci je obvezno potrebno barem 5 mjeseci hladnog zimskog vremena da bi preživjela. U koliko nema hladnog perioda biljka će uvenuti i to je gotovo uvijek razlog zbog kojeg venerine muholovke venu. Biljku preko zime trebate staviti na hladno mjesto gdje nije potrebno puno svijetla i mora se paziti da temperatura ne padne ispod 2 Celzijeva stupnja. Budući da kao i sve karnivorne biljke, i venerina muholovka treba puno vlage u tlu i zraku, biljku treba obvezno držati u velikom podlošku u kojem uvijek mora biti 0,5 cm vode. Umjesto u loncu biljku možemo uzgajati u većoj staklenoj posudi ili terariju. U tom slučaju na dno treba staviti sloj silicijskog pijeska (6 cm) i na to sloj mješavine treseta u koji se biljka posadi. Biljku ne smijemo saditi u običnu zemlju za cvijeće. Za polijevanje se mora upotrebljavati ili čista kišnica (makar u današnje vrijeme zbog zagađenog zraka kišnica nije preporučljiva) ili destilirana voda. Nikada ne smijemo upotrebljavati običnu vodu iz slavine jer ona sadrži vapnenac koji će neutralizirati kiselost treseta. Venerina muholovka može rasti samo u kiselom tlu bez minerala, pa će vrlo brzo uginuti ako je polijevamo običnom vodom. Biljka se isključivo zaljeva u posudicu ispod tegle koja uvijek mora imati barem 0.5 cm vode. Ako je biljka u terariju, onda treba paziti da sloj pijeska na dnu bude uvijek u vodi, tako da treset bude u dodiru s vodom i uvijek vlažan. Ljeti je naročito važno više puta dnevno poprskati biljke ručnom prskalicom.

Karnivorne biljke ne smijemo prehranjivati umjetnim gnojivom zato što u njihovom prirodnom staništu nema minerala i ukoliko to napravite biljka će uvenuti. Ukoliko Venerina muholovka živi izvan kuće nema potrebe za hvatanje kukaca umjesto biljke. Ali ako je u zatvorenom prostoru potrebno joj je hvatati kukce te stavljati u klopku kako bi si biljka osigurala dovoljno minerala za preživljavanje. Treba ju hraniti otprilike jedanput mjesečno. Kukac ne smije biti preveliki je će inače klopka pocrniti i uvenuti. Najbolji kukci su muhe, komarci, moljci te kukci slične veličine. Venerinu muholovku nikako nemojte hraniti svinjetinom, teletinom, ribom ili sličnim prehrambenim proizvodima. Klopka u svom životnom periodu može probaviti oko 3-4 kukaca te nakon toga uvene.

Kada biljci izraste cvjetna stabljika potrebno ju je odrezati ukoliko želite da biljka ne uvene. Ako želite sjemenje morate računati na to da postoji velika mogućnost da biljka uvene, te ako ne uvene svakako će zakržljati. Ako se odlučite na cvijet venerine muholovke morat će te ih umjetno oprašivati kistom ako želite dobiti sjemenje.

Razmnožava se sa sjemenom i reznicama lista. Sjeme venerine muholovke dobro niće samo ako je svježe. Lončić napunimo čistim tresetom i dobro namočimo kišnicom. Lončpć stavimo u podložak s kišnicom i na površinu treseta rasporedimo sjemenke i blago ih prstom utapkamo u treset. Sjemenke se ne smiju utisnuti dublje od 2-3 mm. Lončić treba držati na temperaturi od 15-18 Celzijevih stupnjeva i više puta dnevno prskati ručnom prskalicom (ne polijevati kanticom jer će jaki mlaz vode isprati sitne sjemenke s površine treseta, pa sjeme neće nicati). Obično treba 4-12 tjedana da sjeme nikne. Kad biljčice malo ojačaju, treba ih presaditi pojedinačno u male lončiće. Sijati je najbolje u travnju. Ako imate lijepo razvijenu biljku, možete je razmnožavati vegetativno reznicama lista u rano ljeto. Biljku izvadite iz supstrata i odaberite 2-3 mlada, ali dobro razvijena lista. Odrežite ih oštrim nožem zajedno s malim komadićem podanka iz kojeg listovi rastu. Reznice stavite u čisti treset, a dobro je da gornji sloj bude živa mahovina. Treset nemojte suviše stisnuti, a list stavite u njega tako da samo klopka viri iznad mahovine. Lončić treba staviti u podložak s vodom na toplo mjesto (21-27 Celzijevih stupnjeva) i redovito prskati. Reznice dobiju korijene nakon 10 tjedana. Ne smiju biti nikada suhe, ali ni previše natopljene vodom jer će istrunuti.

Insekti

Insekti su se razvili od morskih stvorenja i odlično se prilagodili na kopnu. Jedini su bezkralježnjaci koji lete. Žive na kopnu, u zraku, pod zemljom, u slatkoj vodi i moru. Danas je indentificirano oko milion vrsta, a vjerojatno nekoliko miliona vrsta još "čeka" indentifikaciju. A od svake od tih milion vrsta na Zemlji postoji milijarde jedinki koje se trenutačno razvijaju, žive i razmnožavaju. Ima ih od malih mikroskopskih veličina do kornjaša dugih oko 15 centimetara, paličnjaka dužine 30 centimetara, leptira sa rasponom krila od 35 centimetara pa sve do Japanske otočne rakovice (Macrocheira kaempferi) koja naraste do 4 metra dužine.

Tijelo insekta se sastoji od tri dijela: glave, prsa i zadka. Na glavi imaju ticala, usta koja se sastoje od dijela za primanje hrane i dijela sa kojim grizu hranu, i dva para očiju. Insekti imaju slab vid, ne vide dalje od nekoliko centimetara, vide boje, iako ne sve. Nedostatak dobrog vida nadomještaju odličnom detekcijom pokreta.

Svi insekti imaju tri para nogu. Prsa insekta su podijeljena na tri dijela od kojih svaki nosi jedan par nogu. Na "prsima", njihovom stražnjem dijelu, se nalaze i krila, u večine insekata dva para, dok ih neke vrste uopće nemaju. Insekti, kao i paučnjaci, imaju vanjski oklop (eng. "exoskeleton") koji se sastoji većim dijelom od hitina, tekučine koju izlučuju sami insekti a koja se stvrdnjava u oklop. Taj oklop s vremenom mijenjaju da bi mogli dalje rasti.




Insekti se razvijaju na tri načina od "jajašca" do odrasle jedinke.



•Prvi način je da se iz jaja izlegnu sa oblikom u kojem će se razvijati do kraja života.

•Drugi način je da se razvijaju i prolaze proces "nepotpune metamorfoze", za primjer imamo skakavce, koji se izlegu i imaju oblik tijela koji će imati do kraja života ali bez krila koja im se postupno razvijaju.

•Treći način je proces "potpune metamorfoze", iz jajašaca izađu larve koje se nakon dovoljnog rasta zakukulje i za vrijeme razvitka u kukuljici pretvaraju u odrasle jedinke.

Mužjaci i ženke istih vrsta se vrlo često jako razlikuju. Klasifikacija insekata se zasniva pretežno na obliku i građi krila.




Većina unutrašnjih organa kod insekata je kao i kod ostalih životinja ali mnogo jednostavnije građe. Imaju mali mozak, a probavni trakt im prolazi cijelom dužinom tijela. Insekti nemaju krvnih žila ni krvi. Organi im "plutaju" u tekućini (eng. "haemolymph") kojom se prenose hranjive i otpadne tvari kroz tijelo. Nemaju pluća, već dišu kroz male otvore na oklopu koje malim cijevčicama vode zrak kroz tijelo. Zbog jednostavne strukture cijelog tijela insekti vjerojatno ne osjećaju bol kako mi to osjećamo kad smo ozlijeđeni, tako da mogu preživjeti "lakše ozlijede" kao što su gubitak ticala, nogu ili krila.



Samo oko 1% svih insekata su štetoćine koje uništavaju biljke koje čovjek uzgaja, uništavaju drveće i prenose bolesti koje utječu na čovjeka i životinje, neke vrste nemaju značajnog utjecaja za čovjeka, a puno je vrsta korisno čovjeku. Neke vrste insekata prenose polen i oprašuju biljke, neke se hrane štetnim insektima, a neke vrste čak izlučuju tvari kojima se mogu uništiti bakterije za koje čovjek još nije izradio antibiotike...

Zemlji prijeti sudar s asteoridom 1950 DA?

Asteroid 1950 DA, izgubljen kratko nakon otkrića 1950., ponovno je pronađen u posljednjoj noći prošlog milenija. Proračuni orbite ukazuju na mogući sudar sa Zemljom za 878 godina.


Udar 2880. godine?

Asteroid 1950 DA otkriven je još 1952. godine, ali mu se zagubio trag već nakon 17 dana. Ponovno je, sasvim slučajno, pronađen 31. 12. 2000., u posljednjoj noći 20. stoljeća. Tri mjeseca kasnije, 16. ožujka 2001., astronomi su snimili ovaj objekt pomoću radio-teleskopa u Arecibu (Portoriko).

Kada su astronomi, uz pomoć preciznih radarskih mjerenja i fotografija neba snimljenih zadnjih 50 godina, rekonstruirali orbitu ovog asteroida, došli su do zaključka da će se u narednim stoljećima 1950 DA tri puta značajno približiti Zemlji, te da bi zadnji susret, predviđen za 16. ožujka 2880., mogao završiti i sudarom.

Asteroid 1950 DA ima promjer veći od 1 kilometra, pa bi njegov udar u Zemlju zasigurno prouzročio podizanje velikih oblaka prašine koje bi Zemlju zavili u dugogodišnju zimu. Mnogi oblici života bi izumrli, a u pitanje bi došla i sama ljudska vrsta.

Sudar ipak nije izvjestan, astronomi mu daju šansu od oko 0.33 % tj. 1:300. Iako mala, ovo je do sada najveća izračunata vjerojatnost za sudar nekog tijela sa našim planetom.



Efekt Yarkovskog - faktor nesigurnosti



3. Efekt Yarkovskog : nejednoliko isijavanje jutarnje i večernje strane asteroida stvara ukupni potisak prema naprijed ili nazad, ovisno o smjeru rotacije.




Razlozi nepreciznosti proračuna su nepoznavanje nekih fizičkih svojstava asteroida, te brojni bliski susreti s drugim planetima koji će se odigrati prije bliskog susreta sa Zemljom u 29. stoljeću.

Vrlo važan podatak koji još uvijek nije poznat je smjer rotacije asteroida. Iako na prvi pogled nebitan, smjer rotacije trebao bi astronomima omogučiti uvođenje u račun još jednog efekta koji utječe na putanje malih tijela - efekta Yarkovskog.

Večernje strane nebeskih tijela koje su prethodnog dana zagrijane suncem isijavaju više topline od jutarnjih strana. Zbog toga je ukupna količina zračenja uvijek na večernjoj strani. Pošto fotoni zračenja, iako bez mase, nose sa sobom određeni iznos količine gibanja, ukupna sila koju stvara zračenje uvijek je usmjerena u istom smjeru u odnosu na smjer gibanja asteroida. Ako se asteroid giba progradno (smjer rotacije jednak je smjeru revolucije), kao i većina planeta, sila stvorena efektom Yarkovskog ubrzava asteroid i time ga polako udaljava od Sunca. Ako je pak rotacija asteroida retrogradna (kao kod Venere), efekt Yarkovskog će usporavati asteroid i polako ga približavati Suncu.

Češki astronom Petr Pravec (Ondrejov Opservatorij) uspio je, temeljem krivulje sjaja asteroida, izračunati da period rotacije iznosi 2.1h, no još uvijek nije poznata ni os ni smjer rotacije.


Sprječavanje udara

Što nam je činiti ako zaista dođemo do spoznaje da nas čeka sudar sa asteroidom 1950 DA? Astronomi imaju nekoliko ideja.

Zajedničko većini ideja je mijenjanje albeda asteroida. Jedan od načina kako bi se to moglo izvesti je jednostavno miniranje gornjih nekoliko centimetara površine, što bi imalo za posljedicu mijenjanje toplinskih svojstava. Malo skuplji pristup obuhvaća bojanje jednog dijela asteroida posipanjem vrlo svijetlom ili vrlo tamnom supstancom, ovisno o tome želimo li smanjiti ili povećati efekt Yarkovskog.

U svakom slučaju, metoda mijenjanja toplinskih svojstava prihvatljiva je samo za asteroide koji su otkriveni barem nekoliko stoljeća unaprijed, koliko je potrebno da efekt Yarkovskog značajnije utječe na njihove putanje. U slučaju da se potencijalno opasni asteroid otkrije nekoliko godina ili desetljeća prije udara, morali bismo pribjeći nekih mnogo efikasnijim metodama.

Otkriće

Asteroid, nazvan 2001 QR322, otkriven je 21. kolovoza 2001. uz pomoć 4-metarskog teleskopa Blanco (zvjezdarnica Cerro Tololo, Čile), u sklopu projekta Deep Ecliptic Survey (DES). Projekt DES rezultat je suradnje nekoliko američkih sveučilišta i zvjezdarnica, a cilj mu je mapiranje vanjskih dijelova Sunčeva Sustava. Bilo je potrebno punih 16 mjeseci sustavnog praćenja i proračunavanja orbite ovog asteroida da bi američki astronomi sa sigurnošću utvrdili da je 2001 QB322 zaista Neptunov trojanski asteroid.

Trojanski asteroidi su asteroidi u stabilnim putanjama koji se nalaze na putanjama velikih planeta, ali 60° ispred ili iza planeta (u tzv. Langrangeovim točkama L4 i L5). Prvi trojanac otkriven je 1906. u Jupiterovoj putanji, a do danas je otkriveno 1561 Jupiterov i 6 Marsovih trojanaca. Astronomi su odavno sumnjali u postojanje trojanaca drugih vanjskih planeta (Saturn, Uran i Neptun), pa ih ovo otkriće nije iznenadilo.

Putanja i dimenzije asteroida

Dimenzije asteroida procijenjene su na oko 230 km, a za obilazak oko Sunca ovom asteroidu treba oko 166 godina, isto kao i Neptunu. Asteroid 2001 QR322 kreće se 60° ispred Neptuna, i time održava jednaku udaljenost od Sunca i Neptuna.

Orbita ovog asteroida je neobično stabilna - računalne simulacije pokazuju da bi 2001 QR322 mogao ko-orbitirati sa Neptunom još milijardama godina. Vrlo je vjerojatno da je 2001 QR322 proveo cijeli svoj životni vijek u ovom položaju, ne mijenjajuće značajno orbitalne parametre (inklinacija, ekscentricitet ...) milijardama godina, unatoč procesima koji su u međuvremenu preoblikovali vanjski Sunčev Sustav.

Asteroid 2001 QR322 giba se u odnosu na Neptun naprijed i nazad. Vrijeme između dva uzastopna približavanja Neptunu iznosi oko 10 000 godina.

Gledajući asteroid sa Neptuna mogli bi uočiti i (prividno) dodatno kružno gibanje asteroida oko Neptunove putanje.Asteroid obilazi Sunce u eliptičnoj putanji, kao i sva druga tijela, a kružno gibanje koje bi promatrač sa Neptuna zamijetio zapravo je prividno gibanje asteroida uzrokovano gibanjem asteroida i samog Neptuna. Neptunov trojanac ima jednak period obliaska Sunca kao i Neptun, ali im se inklinacija i ekscentricitet razlikuju, pa se hipotetskom promatraču sa Neptuna čini da asteroid u kružnicama obilazi svoj ravnotežni položaj.



Dimenzije Quaoara

Quaoar je sa svojih 1250 km u promjeru najveći do sada otkriveni asteroid, a ujedno i najveće tijelo u Sunčevom Sustavu otkriveno u posljednjih 72 godine (od otkrića Plutona 1930.). Volumen Quaoara je veći od od svih asteroida u glavnom asteroidnom pojasu zajedno, no njegova masa je vjerojatno tek trećina mase glavnog asteroidnog pojasa, zbog drugačijeg sastava (više leda, manje stijenja).

Prije otkrića Quaoara, najveći asteroidi u Kuiperovom pojasu (ili Kuiperovi objekti) su bili Ixion (tj. 2001 KX76, 1065 +/- 165 km), Varuna (900 +/- 140 km) i 2002 AW197 (890 +/- 120 km). Promjeri ovih tijela su procijenjeni nepreciznom indirektnom metodom, preko mjerenja temperature.

Direktnim mjerenjem Quaoarovih dimenzija, te znajući sjaj asteroida, bilo je lako izračunati da Quaoarov albedo iznosi oko 0.1 (10%).

S obzirom da su procjene dimenzija ostalih velikih Kuiperovih objekata temeljene na pretpostavljenom albedu od samo 4% (kao kometske jezgre), njihovi promjeri će morati biti korigirani prema niže.

Ova korekcija bila bi u skladu s novijim teoretskm modelima koji predviđaju manji postotak Kuiperovih objekata sa satelitima od onog stvarnog, dobivenog promatranjima. Uz asteroide nešto manjih dimenzija, model predviđa točan postotak asteroidskih satelita.


Sastav i površina

Pretpostavlja se da je Quaoar, kao i ostalo Kuiperovi objekti, građen od vodenog leda i stijenja, slično kao i kometi.

Zašto Quaoar ima mnogo manji albedo od Plutona, čiji albedo iznosi oko 0.6? Pluton se trenutno nalazi vrlo blizu perihelu, dijelu svoje putanje gdje je planet najbliži Suncu. Iako vrlo niska, temperatura je dovoljna za isparavanje nekih plinova, čime se održava slabašna atmosfera. Atmosfera odbija više svjetla od površine, pa je Pluton mnogo svijetliji.

Quaoar se, za razliku od Plutona, nikad previše ne približava Suncu, pa njegova površina nikad ne isparava. Pored toga, dugotrajno izlaganje sunčevom ultra-ljubičastom zračenju pretvorilo je organske spojeve na površini u tvar sličnu katranu. Na osnovu HST-ovih snimaka detektiran je vodeni led, a pretpostavlja se da je Quaoar, kao i ostali Kuiperovi objekti, građen od leda i stijenja, te da se na površini u smrznutom stanju nalazi i metan, metanol, ugljik-monoksid i još neki spojevi.




Putanja

Zahvaljujući relativno jakom sjaju, Quaoara je bilo moguće pronaći i na nekim starijim (1982, 1996, 2000, 2001) fotografijama neba gdje je asteroid prošao nezamijećen. Ironija je da jedna od fotografija snimljena upravo u svrhu potrage za hipotetskih 10. planetom! Na osnovu položaja Quaoara tijekom posljednjih 20 godina određena je putanja asteroida. Putanja je iznenađujuće kružna, te je bližu obliku kružnice od većine planeta. Ekscentricitet (mjera eliptičnosti putanje) iznosi samo 0.04.

Quaoar je od Sunca prosječno udaljen 43.4 astronomske jedinice, pa sunčeva svjetlost do njega putuje skoro 6 sati. Putanja Quaoara nagnuta je oko 7.9% prema ekliptici.

Unatoč svojim dimenzijama i pravilnoj putanji, Quaoar se ne može nazvati planetom. Štoviše, pronalazak Kuiperovog objekta ovakvih karakteristika argument je više za one koji tvrde da ni Pluton nije planet. Da je Pluton kojim slučajem otkriven mnogo kasnije, vjerojatno nikome ne bi palo na pamet da ga nazove planetom, no s obzirom da se njegov status planeta već odavno ukorijenio među astronomskim krugovima, Pluton će iz povijesnih razloga vjerojatno ostati na popisu planeta.



Osnovno o Kuiperovom pojasu

Postojanje pojasa asteroida iza putanje Neptuna prvi je, na temelju putanja kratkoperiodičnih kometa, predložio nizozemac Kuiper 1950. godine, a prvi asteroid u tom području otkriven je tek 1992. godine. Od tada je otkriveno skoro 600 objekata u Kuiperovom pojasu. Pretpostavlja se da u Kuiperovom pojasu postoje stotine asteroida većih od Ceresa (oko 1000 km, najveći u pojasu između Marsa i Jupitera), te vjerojatno i nekoliko asteroida većih i od Plutona (oko 2200 km). Ukupna masa Kuiperovog pojasa mogla bi biti stotinu puta veća od mase glavnog asteroidnog pojasa. Zbog velikih udaljenosti teško je bilo što više saznati o tim tijelima, osim boju, period rotacije i orbite onih najvećih.

Na put prema Plutonu i Kuiperovom pojasu trebala bi 2006. biti lansirana letjelica New Horizons, koja bi do Plutona trebala stići oko 2015. godine. Cilj misije biti će još jednom ispitati Jupiterov sustav (čija gravitaciju će se iskoristiti za ubrzanje prema Plutonu), ispitati Plutona i njegov satelit Haron, te jedan ili više Kuiperovih objekata.

Otkriven prvi neptunov Trojac

Otkriće

Asteroid, nazvan 2001 QR322, otkriven je 21. kolovoza 2001. uz pomoć 4-metarskog teleskopa Blanco (zvjezdarnica Cerro Tololo, Čile), u sklopu projekta Deep Ecliptic Survey (DES). Projekt DES rezultat je suradnje nekoliko američkih sveučilišta i zvjezdarnica, a cilj mu je mapiranje vanjskih dijelova Sunčeva Sustava. Bilo je potrebno punih 16 mjeseci sustavnog praćenja i proračunavanja orbite ovog asteroida da bi američki astronomi sa sigurnošću utvrdili da je 2001 QB322 zaista Neptunov trojanski asteroid.

Trojanski asteroidi su asteroidi u stabilnim putanjama koji se nalaze na putanjama velikih planeta, ali 60° ispred ili iza planeta. Prvi trojanac otkriven je 1906. u Jupiterovoj putanji, a do danas je otkriveno 1561 Jupiterov i 6 Marsovih trojanaca. Astronomi su odavno sumnjali u postojanje trojanaca drugih vanjskih planeta (Saturn, Uran i Neptun), pa ih ovo otkriće nije iznenadilo.

Putanja i dimenzije asteroida

Dimenzije asteroida procijenjene su na oko 230 km, a za obilazak oko Sunca ovom asteroidu treba oko 166 godina, isto kao i Neptunu. Asteroid 2001 QR322 kreće se 60° ispred Neptuna, i time održava jednaku udaljenost od Sunca i Neptuna.

Orbita ovog asteroida je neobično stabilna - računalne simulacije pokazuju da bi 2001 QR322 mogao ko-orbitirati sa Neptunom još milijardama godina. Vrlo je vjerojatno da je 2001 QR322 proveo cijeli svoj životni vijek u ovom položaju, ne mijenjajuće značajno orbitalne parametre (inklinacija, ekscentricitet ...) milijardama godina, unatoč procesima koji su u međuvremenu preoblikovali vanjski Sunčev Sustav.

Asteroid 2001 QR322 giba se u odnosu na Neptun naprijed i nazad. Vrijeme između dva uzastopna približavanja Neptunu iznosi oko 10 000 godina.

Gledajući asteroid sa Neptuna mogli bi uočiti i (prividno) dodatno kružno gibanje asteroida oko Neptunove putanje .Asteroid obilazi Sunce u eliptičnoj putanji, kao i sva druga tijela, a kružno gibanje koje bi promatrač sa Neptuna zamijetio zapravo je prividno gibanje asteroida uzrokovano gibanjem asteroida i samog Neptuna. Neptunov trojanac ima jednak period obliaska Sunca kao i Neptun, ali im se inklinacija i ekscentricitet razlikuju, pa se hipotetskom promatraču sa Neptuna čini da asteroid u kružnicama obilazi svoj ravnotežni položaj.

DOLAZI GOLEMI ASTEROID

Prije dvije godine moćni teleskop LINEAR-a otkrio je asteroid 2004 XP14.
Kamere Lineara snimaju sve prijetnje iz svemira.
POSLJEDICE
U promjeru od 200 km bilo bi uništeno sve, u krugu od 2000 km padala bi kiša kamenja, a posljedice bi se osjećale na području od 2000 km.
Na sigurnoj udaljenosti 3. srpnja pokraj Zemlje će prohujati moćni asteroid 2004 XP14, promjera 400 metara.
Trećeg srpnja pokraj Zemlje će zastrašujućom brzinom proletjeti asteroid 2004 XP14. Sasvim precizne dimenzije toga nebeskog tjela nisu ustanovljene, no NASA procjenjuje da mu je promjer možda i dva puta veći od 430 metara. Asteroid je otkriven još u listopadu 2004. godine i tada je, s obzirom na velićinu i na putanju blizu Zemlje, ocjenjen potencijalno vrlo opasnim.
Naknadno je ustanovljeno da će putanja asteroida ipak ići pokraj Zemlje, i to na udaljenosti nešto većoj od razdaljene Zemlje i Mjeseca. U slučaju da putanja asteroida ide na Zemlju, mogao bi načiniti strahovitu štetu, ovisno o lokaciji na koju bi pao. Prije točno 98 godina u Sibir je uletio asteroid četiri puta manjeg promjera od 2004 XP14, no na sreću Rusa, pao je u sibirsku pustopolju gdje je spržio 1240 četvornih kilometara.